Bivanje u vezi zahtijeva rad i obvezuje nas da se suočavamo s izazovima koji se pojavljuju. Dvije bi se osobe u intimnoj vezi trebale međusobno doživljavati kao ravnopravni partneri. Kriza u odnosu nastaje kada se problemi gomilaju, partneri se s njima ne suočavaju na konstruktivan način, a loše se navike sve više ukorjenjuju u odnos. Postupno partnerski odnos postaje začarani krug većih i manjih kriza. Najčešća reakcija je prebacivanje krivnje s jednog na drugog partnera i očekivanje promjene sa suprotne strane. Kad se partneri odreknu svog središnjeg položaja događa se to da sama veza postaje središtem. To je temelj za početak rada na skladnijem odnosu jer partneri počinju uviđati da bliski odnos izvlači na vidjelo neriješene osobne emocionalne probleme i da mogu naučiti kako ih zajednički rješavati kad se manifestiraju u odnosu.

Mnogi parovi nailaze na probleme poput neučinkovite komunikacije, osjećaja da ih se ne čuje ili ne doživljava. Nadalje, česti uzroci problema mogu biti različito shvaćanje roditeljstva, financijske poteškoće, emocionalna udaljenost, problemi s intimnošću, nedostatak povjerenja, međusobno izazivanje osjećaja krivnje, srama ili ljutnje, različite vrste bijega od odnosa poput radoholičarstva, prevelikog doticaja s digitalnim svijetom ili pretjeranog bavljenja raznim aktivnostima u slobodno vrijeme, a sve u svrhu izbjegavanja suočavanja s uzrokom problema. Sve su to pokazatelji dubljih problema koji se pojavljuju na površini i koje bi trebalo razriješiti da bi odnos postao kvalitetniji.

Ovakva vrsta rada na odnosu pomaže partnerima da istraže korijen svojih emocionalnih povreda i nezadovoljenih potreba te da shvate što točno uzrokuje problem koji se pojavljuje u njihovom odnosu. Tijekom tog procesa dolazi se u kontakt s vlastitim projekcijama unutarnjeg stanja na partnera i nesvjesnim očekivanjima od partnera da, između ostalog, osobi nadoknadi ono što je izostalo u djetinjstvu. Postupno, uz pomoć i prisustvo neutralne osobe, svatko za sebe uči jasnije izraziti svoje potrebe, misli i osjećaje te slušati i podržati partnerove potrebe, misli i osjećaje. Takva vrsta dijaloga potiče nastavak dublje komunikacije u svakodnevnom životu, sve dok ona ne postane uobičajena. Da bi se postigao učinak u ovakvom radu, oba partnera trebaju prihvatiti i preuzeti odgovornost za rješavanje vlastitih emocionalnih problema koji se pojavljuju u odnosu te imati volju i iskreni interes za rad na odnosu. Preporuka je da se rad u paru kombinira s individualnim.  

Programi

• Individualni rad
• Partnerski odnosi
• Radionice