Kako izgraditi ljubavni odnos s nekim tko je kritičan, osjetljiv samo na sebe, osuđujući, sebičan i nekooperativan? Kratko i jasno, što god mi napravili: nikako.
„Posljednja dva mjeseca napravio je pakao od mog života. Od poruke 'dobro jutro, ljubavi' prešao je na prekidanje kontakta bez konkretnog razloga. Kulminiralo je kad me nazvao 'kurvom koja mu želi zabosti nož u leđa'. Njegov razlog za to odvratno ponašanje i zlostavljanje je bio taj što sam potajice zapalila cigaretu prije par mjeseci. Tko je ovdje lud?“ – ispovijest je jedne divne žene koja se našla na meti osobe koja očito ima ozbiljan poremećaj.
Zaljubljivanje u patološkog narcisa obično završava plivanjem u boli i narušavanjem našeg osjećaja samopouzdanja. Da bismo bili u sigurnoj vezi, trebamo osobu koja je sposobna pogledati izvan sebe i vidjeti da li riječi koje govori i postupci koje čini, čak i slučajno, povrjeđuju drugu osobu. Simptomi povezani s narcisoidnim poremećajem osobnosti izravno se sukobljavaju s najvažnijim čimbenicima ljubavnog odnosa: povjerenjem, iskrenosti, ranjivosti, sigurnosti, udobnosti, suosjećanjem, razumijevanjem i povezivanjem.
Kako izgraditi ljubavni odnos s nekim tko je kritičan, osjetljiv samo na sebe, osuđujući, sebičan i nekooperativan? Kratko i jasno, što god mi napravili: nikako. Takve osobe uvijek pokazuju samo lažnu stranu sebe i hrane se vrlo površnim stvarima kao što su pohvale, prikazivanje sebe jako dobrima, prikupljanje ljudi s kojima zapravo nemaju veću povezanost, hvaljenje i prikazivanje sebe savršenima prema vani. Toliko su ukorijenjeni u svojoj lažnoj osobnosti da se zapravo nemoguće povezati s onim što je ispod tog oklopa.
Količina samožrtvovanja potrebna za stvaranje mira s takvom osobom je ekstremna i dovodi do toga da partner, koji je sposoban za davanje i dublju intimnost, izgubi sebe i svoju autentičnost. Površnost je jedino što su patološki narcisi sposobni dati, a to je upravno suprotno od onog od čega se zrela veza i povezivanje na dubljoj razini sastoji. Ekstremni emocionalni nedostaci patoloških narcisa stvaraju toksično okruženje za ljude koje ih vole. S njima nikad nema mira, uvijek su distancirani, ne preuzimaju odgovornost za svoje ponašanje, razgovor s njima se često čini kao monolog, vrlo su manipulativni i nađu načina da bude po njihovom tako da druga strana to niti ne shvati, druge ljude doživljavaju kao funkcije, vole ostaviti dobar dojam da će biti na usluzi, ali samo u stvarima koje njima odgovaraju. Nakon nekog vremena provedenog s njima osjećamo da nam treba odmor i često smo zbunjeni, pitamo se što ne radimo dobro, osjećamo krivnju zbog najmanje sitnice i gazimo vlastite granice stavljanjem njihovih potreba prije naših.
Izlazak iz takve veze jedini je način da se ne uništimo do kraja, trudeći se oko nekoga tko jednostavno nije sposoban za dublji odnos. Nakon prekida vjerojatno ćemo se osjećati zbunjeno zbog cijelog iskustva i moguće je da će biti teško ići naprijed sa svojim životom nakon toliko emocionalno nabijene veze u kojoj smo doživjeli obmanu, izdaju i maltretiranje.
Vrlo je važno prekinuti svaki kontakt s takvom osobom ili ga svesti na minimum ako zbog djece ili poslovnih odnosa to nije moguće. Komuniciranje s njima koje nije potrebno i dalje će nas držati zarobljenima u njihovom manipuliranju i otežati ostavljanje tog odnosa u prošlosti, gdje i pripada. Bilo kakvo pokazivanje milosti prema njima samo će nam zadati još više boli i, bez obzira na to koliko se trudili, na kraju ćemo opet biti prezreni i smatrani odgovornima i krivima za propast odnosa.
Ljudi s takvim ponašanjem nisu samo egocentrični i previše samopouzdani već imaju fiziološki poremećaj u mozgu koji se ne može popraviti pružanjem ljubavi s naše strane. Istraživanja pokazuju da njihov mozak nema sposobnost povezivanja i empatije zbog oštećenja u područjima mozga potrebnim za stvaranje dubljih odnosa, a to su: zrcalni neuronski sustav koji nam služi za empatiju, prefrontalni korteks i limbički sustav koji su nam, između puno važnih funkcija neophodnih za preživljavanje, potrebni za svjesnost i prorađivanje emocija na optimalan način te sustav nagrađivanja koji nam daje motivaciju da činimo ugodu sebi i drugima.
Ako osoba ima oštećenja na ovim dijelovima mozga, onda to znači da ne osjeća tuđu bol niti ih ona zanima i da im nedostaje sposobnost da se osjećaju odgovorima prema drugima te je iz tog razloga uvijek druga osoba kriva. Iako je njihovo ponašanje uvelike motivirano neurokemijom njihovog mozga, ne treba zaboraviti da uživaju u svjesnom planiranju manipulacije i povređivanja te često znaju biti šarmantni, dragi i lažno suosjećajni dok ne osjete da su nadvladali drugu osobu pa malo-pomalo pokazuju svoje pravo lice. Nije neuobičajeno da je osoba s kojom su u vezi pouzdana, strpljiva, empatična, odana, iskrena, opraštajuća, i iako su ovo vrline koje bi svatko drugi slavio kod te osobe, oni im ne pridaju nikakvu važnost.
Obično postoji čvrsta veza koju normalan partner izgradi s narcisom – zato što se i limbički sustav normalne osobe aktivira i stvori emocionalnu povezanost. Područje mozga za racionalno prosuđivanje se pod utjecajem limbičkog sustava manje aktivira kada smo zaljubljeni. Paradoksalno je da nam je upravo dio mozga koji nam može pomoći da odemo od neprikladnog partnera puno manje aktivan i funkcionalan.
Put oporavka nakon prekida može biti težak, no možemo si pomoći okruživanjem ljudima koji su podržavajući, empatični i nježni te procesuiranjem svojih emocija bilo samostalno ili uz stručnu pomoć. Stavljanje fokusa na sebe i uvažavanje toga da smo sposobni voljeti i učiniti da se ljudi u našem životu osjećaju toplo, sretno i voljeno, kvaliteta je koja nije prekinuta s tim odnosom. Upravo suprotno, to je nešto što je naše i što nam nitko ne može oduzeti, samo se moramo naučiti davati to svoje blago nekome tko je sposoban voljeti.