Ako poznajemo sebe i osnove ljudskih reakcija, te smo naučili prepoznavati u kojem smo stanju trenutno – borbe, bijega ili zamrzavanja – traumatsko iskustvo izvana neće imati toliki utjecaj na nas da zapnemo u njemu.

Moć nije nešto što bismo trebali (ili možemo) izbjegavati, niti je nešto što nužno uključuje dominaciju i pokornost.

Je li zbilja neznanje blaženstvo ili trebamo preispitati svoje uvjerenje da nas ono što ne znamo neće povrijediti?

Zapravo, jedino istinsko pripadanje koje postoji i veza koja spaja sve druge odnose u našem životu jest snažan osjećaj pripadnosti nama samima.

Tihi, često podsvjesni razgovor koji se odvija u nama, jedna je od najvažnijih komunikacija u kojoj ćemo se ikad zateći. To je dijalog signala između našeg srca i mozga.

Dio naše psihe koji često volimo prezentirati svijetu, a u biti je lažan, zove se upravo tako - lažno ja.