Osjećaj unutrašnjeg zatočeništva iako smo na slobodi prilično je zbunjujući i rijetko tko ga nije doživio barem u jednoj životnoj situaciji, ako ne i više njih.

Kad se osjećaj krivnje useli u naš život i ne dopušta nam da ga se oslobodimo to je kao da živimo s parazitom koji polagano crpi našu energiju i samopouzdanje.

Tuga, bijes i bol su dio alkemije ljudskog života i ne možemo odjednom samo tako odlučiti da ćemo izbaciti važne sastojke iz originalnog recepta i očekivati da će to proći nezapaženo.

Iako su najčešće korištene metode za postizanje željenih rezultata kažnjavanje i nagrađivanje, to ne znači da su one ispravne.

Je li doista itko ikad više uživao u snimci koncerta vrlo upitne kvalitete od gledanja i slušanja živih ljudi ispred sebe? Možda stanovnici Instagrada?

Način na koji volimo kao odrasli samo je šlag na torti iskustava ljubavi koje smo primali kao djeca i koja smo pohranili u naše nesvjesno shvaćanje onoga što tražimo od druge osobe.