Gotovo ništa ne nanosi toliku štetu našem samopouzdanju koliko negativan utjecaj unutarnjeg kritičara.

Sarme su pojedene, čarolija je nestala, a nas je dočekao ozloglašeni siječanj.

Osjećaj unutrašnjeg zatočeništva iako smo na slobodi prilično je zbunjujući i rijetko tko ga nije doživio barem u jednoj životnoj situaciji, ako ne i više njih.

Kad se osjećaj krivnje useli u naš život i ne dopušta nam da ga se oslobodimo to je kao da živimo s parazitom koji polagano crpi našu energiju i samopouzdanje.

Tuga, bijes i bol su dio alkemije ljudskog života i ne možemo odjednom samo tako odlučiti da ćemo izbaciti važne sastojke iz originalnog recepta i očekivati da će to proći nezapaženo.

Iako su najčešće korištene metode za postizanje željenih rezultata kažnjavanje i nagrađivanje, to ne znači da su one ispravne.