Tko se želi baviti svojom sebičnosti, slabostima, mržnjom, okrutnosti, posesivnosti i ostalom sjenovitom ekipom? Zar nije puno ugodnije gledati samo ugodan dio naše ličnosti?

Dobro je posjetiti se da imamo pravo na to da se s vremena na vrijeme loše osjećamo i da nismo sami u tom iskustvu već da istu sudbinu dijelimo s milijunima ljudi.

Kritičko razmišljanje znači da razmatramo sve mogućnosti, a ne samo onu koju oni koje doživljavamo autoritetima smatraju ispravnima.

Svima nam je jasno da je stanje našeg uma u ovim trenucima važnije nego ikad. Naša mogućnost da se smirimo jedino je što možemo kontrolirati u ovim kaotičnim vremenima.

Naš odnos s ljutnjom je kompleksan tim više jer stupanj do kojeg ljutnja u našem životu egzistira, kao i način na koji je izražavamo, ovisi o našoj nesvjesnoj mapi ljutnje.

Stvarnost je takva da su u vezi dva mozga, a ne jedan, i već to ide u prilog činjenici da je odnos između dvoje ljudi sve samo ne lagan.