Svi smo u potrazi za srećom i zadovoljstvom, no ipak nam se teško prepustiti sreći kad je pronađemo bez straha, sumnji i pitanja – zaslužujem li je?

Ovisnost o drami u odnosu je najmanje prepoznata, a široko rasprostranjena izvan kina i kazališta.

Prava odraslost ovisi o priznavanju, prihvaćanju i preuzimanju odgovornosti za ljubav i roditeljstvo našeg unutarnjeg djeteta.

Ispunjavanje želja i potreba na ljubavnom jeziku našeg partnera ili partnerice odluka je koja se donosi svakodnevno.

Koliko su često naši roditelji ili učitelji predložili da sjedimo mirno i ne činimo ništa? Koliko često naši šefovi kažu isto? Činiti ništa nije prihvatljivo.

Kako je moguće da oni koji bježe od intimnosti traže baš one koji ju žele? I kako je moguće da one koji traže bliskost i sigurnost privlače oni koji ih odbacuju? I, ako je tako, zašto?